- 15.05.2018.
- Nekategorizovano
- Komentari : 0
Kome bre da oprostim? vs. Kome pre da oprostim?
Skloni smo da verujemo da, iz nama sasvim opravdanih razloga tako dugo, nekada i godinama nosimo određenu bol, da je sasvim normalno i logično što ljutnju zadržavamo u sebi i da oni prema kojima i dalje osećamo gorčinu ne zaslužuju da im oprostimo. Ali pravo pitanje glasi: Da li JA zaslužujem da se oslobodim toga? Gotovo uvek se na kraju ispostavi da nas ta patnja zapravo mnogo košta i ne samo da nije vredna cene koju za nju plaćamo, već nam ne daje ono što nam je najpotrebnije a to je mir. Bez obzira kroz šta ste prošli i koliku ste nepravdu ili patnju pretrpeli, znajte da nijedan bol nije vredan zadržavanja.
Suludo je neprestano opravdavati svoju ogorčenost, ljutnju i strahove koje nosimo sa sobom, pogotovo što u većini slučajeva to više i nije deo naše realnosti, trenutne stvarnosti u kojoj se nalazimo. Bol za koju se često tako čvrsto držimo a koja se dogodila u prošlosti, i dalje nastavlja da živi isključivo u našem umu. Na nama je da odlučimo koliko dugo će tu i ostati. Kad prihvatimo istinu da se događaj zbio u prošlosti i da ga je nemoguće promeniti možemo lagano da odustajemo od toga da ga koristimo danas kao izgovor za sve ono što trenutno u našem životu ne ide kako treba.
Kroz život sam shvatio da je patnja preskupa…
Verujući u patnju odričemo se slobode koja nam je najpotrebnija. Svako odbijanje da oprostimo i potreba da se držimo bola je zapravo napad na nas same. Zar nije dovoljno što su nas drugi povredili? Zar je potrebno da nakon toga mi dodatno sami sebe povređujemo? Prvi korak u prevazilaženju patnje jeste shvatanje da patnja nije i nikada neće biti rešenje. Ako prepoznajete sebe u nečemu od ovog važno je da shvatite da je najvažniji naredni korak da oprostite. Opraštanje vas oslobađa patnje iz prošlosti i vraća vam slobodu koju zaslužujete i koja vam je preko potrebna ako želite da nešto kvalitetno uradite od svog života.
Možda će vam zvučati čudno, ali sigurno ćete se složiti da jedan deo vas želi da se i dalje drži patnje, dok drugi deo vas želi da je se što pre oslobodi. Nalazite se u veoma nezahvalnoj situaciji u kojoj se osećate nemoćno, iscrpljeno i sputano. Sa jedne strane krivite druge za nepravdu koju su vam naneli ili osuđujete njihovo loše ponašanje, sa druge strane sebe mučite takvim toksičnim razmišljanjem. Tako će biti sve dok ne promenite svoju percepciju o opraštanju.
Odluka kojom menjamo tok svog života…
Bol je, kao što sam to opisao i u svojoj knjizi ’Jači od bola’ samo iskušenje i ako ga se dugo držimo, postaje nešto što stoji na putu našeg blagostanja, našeg mira i isceljenja. Bol je jasan pokazatelj da smo u velikom unutrašnjem konfliktu i to osećanje zapravo nema nikakve veze sa ljudima, situacijima i događajima iz prošlosti. Kada shvatimo da sami u sebi iznova i iznova obnavljamo taj osećaj, biće nam lakše da pređemo preko toga, ma šta da je u pitanju. Ali ne tako što ćemo se praviti da se ništa nije dogodilo, ili ćemo zataškati ili opravdati tuđe loše ponašanje. Upravo suprotno, izuzetno je važno da prihvatimo da se to nešto dogodilo i da zatim odlučimo da ta osoba, događaj ili situacija više neće imati nikakav uticaj na dalji tog našeg života.
Opraštanje nam može promeniti ceo život. Oproštanje nadilazi sve što je vidljivo i proteže se do neke nove i veće istine. Imajte na umu da vas zapravo ništa ne može povrediti osim vaših sopstvenih misli. Ako želite sebe da oslobodite patnje, ljutnje, cinizma, nezadovoljstva, kriticizma, ogorčenosti, ljubomore, nezalečene prošlosti i svog nepotrebnog prtljaga koji vučete za sobom kroz život, onda je važno da oprostite.
Često me pitaju ‘Kako da oprostim’. Tako što ćete odustati od ideje da je bilo šta iz prošlosti moguće promeniti i prestati sa neprestanim premotavanjem iste priče šta bi bilo kad bi bilo. Na taj način otvorićete prostor za opraštanje. Potrebno je očistiti svoj um i naučiti ga da ponovo radi za nas. Naše misli su nekada pune straha, samoosuđivanja, iščekivanja, sumnji i drugih destruktivnih obrazaca. Ništa nas tako brzo neće dovesti u nevolju kao naše sopstvene misli. Isto tako ništa nas tako lako neće vratiti u balans kao što to mogu naše misli.
Da je samo bilo drugačije…
Kako mi održavamo i podstičemo bol, odnosno na koji način mi napadamo sopstvenu ličnost i kako se samopovređujemo iznova i iznova? Kada se dogodi neka situacija u kojoj se osetimo kao žrtva, mi započinjemo unutrašnji dijalog, odnosno konflikt koji traje daleko duže od onog realnog koji se dogodio u stvarnosti. Setite se svih onih situacija nakon kojih danima premotavate film u svojoj glavi i razmišljate šta je sve trebalo da kažete toj osobi. Mi često nismo svesni koliko dugo to činimo i u jednom trenutku takav način razmišljanja postaje jedina opcija za nas i prerasta u našu jedinu istinu.
Prijatelj za ceo život…
Opraštanje igra veliku ulogu u svakom isceljenju i ključ je za uspešnu vezu, karijeru, prosperitet i ispunjen život. Svako od nas ima mnogo toga što je potrebno pustiti i oprostiti, iako vam se možda čini da ste baš vi posebni i da je ono što je vama učinjeno stvarno neoprostivo, svi se suočavamo sa tim.
Zaista je divno biti pozitivan, ali je još divnije prihvatiti svoja osećanja i oprostiti. Život nam pruža priliku da prođemo kroz razna iskustva ne da bismo mi ostali ljuti i ogorčeni, već da bismo sazrevali, jačali i išli napred snažniji i spremniji za nove nivoe učenja i napretka. I zato, oslobodite se svega što vam nije potrebno i izaberite da budete nežni i blagi prema sebi dok idete kroz život. Ponašajte se prema sebi kao prema prijatelju koga mnogo volite i do koga vam je stalo. Pomozite mu da se oslobodi prošlosti i podsetite ga uvek da je sposoban da prevaziđe sve. Naučite da budete sebi podrška baš onakva kakvu biste pružili onima koje najviše na svetu volite. Tada postajete slobodni! Tada počinjete da živite! Tada krećete putem svog prosperiteta.